...i tako je došla ta sudbonosna 2000. jubilarna godina kad sam ušao konačno u svoj svijet. Sve mi je bilo novo. Radiona i radna oprema su bile prema očekivanom. Stolovi, police, bušilice , skalpeli, trokuti za mjerenje, brusne daščice.... Sve na svom mjestu. Kad sam po prvi put ušao u prostoriju, upoznao sam se sa djecom koja su pohađala sekciju, te sam dobio svoj radni stol sa plohom za rezanje materijala na njemu. Stol je čak imao svoju ladicu za odlaganje materijala i opreme koja je bila ispod njega. Jednostavno si podigao radnu plohu na "nož" i strpao sve ispod. Bila je to nekad lijepa radiona koje danas nažalost više nema. Naime, prostorije su bile u vlasništvu PZC-a   ili u punom nazivu PODUZEĆE ZA CESTE. Prosto je tadašnji predsjednik PZC-a bio i predsjednik kluba, prostorije su nam bile dostupne za korištenje.
U početku smo imali tečajeve kako napraviti osnovne modele zvane KLIZAČI. Ta vrsta modela je bila slobodnoleteče kategorije. Nisu bili upravljani sa stanicama, nego bukvalno, kako ga baciš , tako je letio. Sa njima nismo iši na takmičenja. Njihova svrha je bila dobivanje osjećaja za izradu i obradu materijala. Praksa i rutina u izradi, ključni su za prelaske na kompliciranije projekte. Kako je netko napredovao, tako je dobivao sve kompliciranije modele na "tapetu" za izradu. Moj prvi kompliciraniji model koji sam počeo radit za natjecanja, bio je F1H model, koji je ubiti bio već polugotov. Rezan je na CNCu te nije bio kompliciran za iskusnog modelara. Za nas početnike bio je prava zagonetka. U nacrtima smo se malo gubili, ali zato je tu bio naš voditelj Danijel koji nam je sve precizno objašnjavao. Izrada je tekla prema planu...