2002. godine, dogodilo se čudo. Konačno sam dobio svoju prvu stanicu i kompletno opremljen model. Stanica je bila marke Hitec Flash 5, a model je jedrilica raspona 3100 mm, sa komandama samo na repu.

 Bila je dosta teška po masi i dosta komplicirana za upravljat. Prvih par letova su bili jako teški. Snalaženje u prostoru je bio najveći problem, gdje se šta nalazi oko mene, dali mi netko hoda na mjestu za sletanje.... i  još mnogo toga. Uz mene je bio moj instruktor, Huco. Čovjek kojem skidam kapu i zahvaljujem od srca za sve što je napravio za mene, te me je obučio, i pomagao oko letenja i navođenja u zraku. Da ne zaboravim, uz mene su bili i njegovi sinovi, Arijan i Josip,  koji su mi također pomagali oko sveg a naručito na tekmama. Kad sam po prvi put sam poletio i sletio, amlo sam se opustio, no malo previše i to me je koštalo modela. Na sletanju pri jednom letu, model je imao preveliku brzinu i dosta visine. Kako nismam znao šta bi napravio a model je išao točno u šofer šajbu jednog modelara, naglo sam povukao stanicu na sebe i napravio luping na 2 metra visine. Žrtvovao sam model kako bih izbjegao veliku štetu koju bi napravio da sam nastavio let. Izgledalo je užasno no nemam slika iz tog doba kako bi vam predočio. Uglavnom, prednjeg djela nosa nije bilo skroz do krila, i trup iza krila je bio slomljen, a prava sreća je što su krila ostala netaknuta. novi trup sam dobio od Huce te za kratko vrijeme je model bio saniran.
Nakonnekog vremena, moj je otac bio u gradu i jedan modelar, koji je ima puno velikih modela, što akrobatskih, što početničkih, pozvao me je da dođem na aerodrom, kako bih sa njim letio da dobijem osjećaj. Poslje škole svaki dan, išao sam na aerodrom i letio i letio i letio... dok god nisam dobio onaj osjećaj za sve. Česo sam se gubio na sljetanju kad model ide prema meni, onda su komande za skretanje obrnute, tj šta je bilo desno, sad je ljevo i obratno. Kad sam to sve savladao opet sam se vratio na travu, i nastavio sa treniranjem....

Stari klub

evo i malo slika sa modelima i mojim kolegama modelarima.... jako lijepe uspomene

...i tako je došla ta sudbonosna 2000. jubilarna godina kad sam ušao konačno u svoj svijet. Sve mi je bilo novo. Radiona i radna oprema su bile prema očekivanom. Stolovi, police, bušilice , skalpeli, trokuti za mjerenje, brusne daščice.... Sve na svom mjestu. Kad sam po prvi put ušao u prostoriju, upoznao sam se sa djecom koja su pohađala sekciju, te sam dobio svoj radni stol sa plohom za rezanje materijala na njemu. Stol je čak imao svoju ladicu za odlaganje materijala i opreme koja je bila ispod njega. Jednostavno si podigao radnu plohu na "nož" i strpao sve ispod. Bila je to nekad lijepa radiona koje danas nažalost više nema. Naime, prostorije su bile u vlasništvu PZC-a   ili u punom nazivu PODUZEĆE ZA CESTE. Prosto je tadašnji predsjednik PZC-a bio i predsjednik kluba, prostorije su nam bile dostupne za korištenje.
U početku smo imali tečajeve kako napraviti osnovne modele zvane KLIZAČI. Ta vrsta modela je bila slobodnoleteče kategorije. Nisu bili upravljani sa stanicama, nego bukvalno, kako ga baciš , tako je letio. Sa njima nismo iši na takmičenja. Njihova svrha je bila dobivanje osjećaja za izradu i obradu materijala. Praksa i rutina u izradi, ključni su za prelaske na kompliciranije projekte. Kako je netko napredovao, tako je dobivao sve kompliciranije modele na "tapetu" za izradu. Moj prvi kompliciraniji model koji sam počeo radit za natjecanja, bio je F1H model, koji je ubiti bio već polugotov. Rezan je na CNCu te nije bio kompliciran za iskusnog modelara. Za nas početnike bio je prava zagonetka. U nacrtima smo se malo gubili, ali zato je tu bio naš voditelj Danijel koji nam je sve precizno objašnjavao. Izrada je tekla prema planu...

Kako sam počeo sa modelarstvom

Sve je počelo negdje između 1997. i 1999. godine kada sam po prvi put prisustovao aeromitingu kaji se održavao na polju Jelas (aerodrom u Slavonskom Brodu). Na mitingu su bili izloženi razni avioni među kojima je bio i MIG 21, zrakoplov HRZa. Fascinirale su me sve te divne letjelice o kojima sam uvijek sanjao u to doba. Jednostavno nisam mogao zamisliti kako je to kad si dio tog svijeta. Na tom mitingu je bilo puno ljudi koji su došli sa pravim avionima, ali ono najvažnije što mi je zapelo za oko, bili su  modeli aviona koji su upravljani sa radio stanicom sa tla. Nešto predivno. Poželio sam da i ja jednog dana imam tako nešto. Sve je lagano palo u zaborav. 1999. sam saznao za modelarsku sekciju putem svoga prijatelja Olivera Pošto tada u to doba nisam imao 10 navršenih godina, nisam mogao ući u sekciju jer je to bio uvjet koji se nije nikad kršio. Od tada sam svakom prilikom odlazio na aerodrom. 2000. godine počinje moja karijera....

Lijepi pozdrav svima. Želio bih izraziti srdačnu dobrodošlicu svim posjetiocima ove stranice.
Odlučio sam napraviti ovu stranicu kako bih iznio svoje dovršene radove modela aviona, jedrilica, te projekte koji su u tijeku i naravno buduće projekte....